„Moja Fabrika“ najbolja na Festivalu BH drame

Na 16. Festivalu BH drame predstava „Moja Fabrika“, nastala prema istoimenoj knjizi Selvedina Avdića, u režiji Selme Spahić, osvojila je pet nagrada, uključujući  glavnu nagradu festivala za najbolju predstavu. Priču o najvećoj željezari u nekadašnjoj Jugoslaviji jednoglasno je nagradio i novinarski žiri.

Sam autor vidi značajnu razliku između realizacija ovog teksta u dva različita umetnička oblika. „Ovu predstavu ne doživljavam kao adaptaciju knjige. Teatarska ‘Moja Fabrika’, kolektivni rad ansambla BNP Zenica, je mnogo veća, preciznija i istinitija od skice koju sam napravio u samoći radne sobe.“

Koliki je značaj „Fabrike“ za jedan bosanskohercegovački (ili možda bolje jugoslovenski) grad kao što je Zenica, možda se najbolje može videti u sentimentu sećanja običnih zeničkih građana. Autor današnju viziju nekadašnje „hraniteljice“ i „kolijevke proleterijata“ gleda kroz durbin prepun upitnika. „Zašto neprestano tragamo za identitetom iako nam on “bode oči” dimnjacima sa gradske periferije? Zašto svoje dragocjene prepoznatljive karakteristike tražimo u rijetkim voćkama, nepreciznim zapisima, zaboravljenim tradicijama? Zašto ignoriramo Fabriku?

01

Tačno je, Fabrika je oduvijek bila smrdljiva, prljava i bučna ali i takva učinila je da nekadašnja kasaba postane grad. Zahvaljujući njenim radnicima koji su stigli iz cijele nekadašnje Jugoslavije i Evrope Zenica je postala multikulturna i višenacionalna sredina, zahvaljujući Fabrici zatvorena mala kotlina postala je mjesto otvoreno za sve vrijedne ljude. U tome, nije se teško složiti, nema ničeg sramotnog.“

Sličo razmišlja i Emina Omerović, jedna od dramaturškinja: „Indiferentna sadašnjost, natjerala nas je da živimo prošlost, nadajući se da će ona ponovno postati naša budućnost. Paradoksalno s tim, većina nas ne poznaje povijest svoga grada i Fabrike. Ono što Zenica nije zaboravila jest da je u njezinoj srži radnička obitelj koju je stvorila zajedno sa Željezarom. Danas je ta radnička obitelj zaboravljena, baš kao i raznolikost identiteta grada. Upravo je to melanholija koja je obavila ovaj grad.”

U predstavi igraju Miki Trifunov, Predrag Jokanović, Nusmir Muharemović, Lana Delić, Sabina Kulenović, Saša Handžić, Anđela Ilić, Snežana Vidović, Selma Alijagić-Mehanović, Benjamin Bajramović, Adis Mehanović, Zlatan Školjić, Miroljub Mijatović i Siniša Vidović. Scenografiju i kostim potpisuje Sabina Trnka, pokret Thomas Steyaert, dramaturgiju i dramatizaciju radile su Emina Omerović i Bojana Vidosavljević, a muziku Basheskia i Edward EQ.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s